 |
.sudbury |
|
.sudbury |
autor u ovoj knjizi daje dubok uvid u promišljanja, koja stoje iza sudbury koncepta. on svoja razmišljanja razvija znanstvenom preciznošću i oštrinom. potkrepljujući promišljanja opažanjima i iskustvom iz 30 godišnje školske prakse, ova knjiga ne nudi samo spoznajne vrijednosti onima koji se prvi puta susreću s ovim konceptom već i "aha-momente" svima koji ga već poznaju.
...može se naručiti od travnja 2006.
naslov američkog originala:
"the sudbury valley school experience"
"ishodište svih naših promišaljanja bila je, čini se revolucionarna ideja, da je dijete osoba, i da želi zaslužiti poštovanje kao čovjek."
od 1968 sudbury valley school dovodi u pitanje uobi- čajene poglede na učenje. učenici u svakom trenutku sami odlučuju što će, kako, sa čime i sa kime učiti. uspjeh više od 30 škola takovog tipa na sve četri strane svijeta nije moguće dovesti u pitanje. njezini polaznici su bez iznimke, uspješni u poslovnom životu i predstavljaju okosnicu demokratskog i socijalnog društva. predstavljena knjiga je zbirka različitih tekstova, koji rasvjetljuju pozadinske razloge i različite aspekte škole. kroz njih bi trebali razumijeti, o čemu se radi u sudbury valley school.
autor: daniel greenberg
to je najradikalniji školski projekt na svijetu.
istovremeno on je i najugodniji.
u sudbury-valley-školama nitko se ne prisiljava na učenje. nema testova, samo vrednovanje, nema nastavnog plana ni klasnih podjela - učenici i nastavnici su ravnopravni. sudbury valley school u framinghamu postoji više od 35 godina. u sad je postala "model uspjeha" - najbolji koleđi u sad "trgaju" se za ponajčešće visoko motivirane i jasno orijentirane polaznike škole. sudbury-valley-škole su živuća praksa širom svijeta: na četiri kontinenta, u više od 30 škola. dan za danom - u europi, između ostalog u nizozemskoj, danskoj i španjolskoj.
probni tekst: pecanje
...za dodatne informacije o knjigama na ovu temu kliknite ovdje:
svake godine početkom lipnja john došao u školu kako bi razgovarao sa mnom o svom sinu. john je bio blagi, inteligentni čovjek, punim zanosom potpomagajući svoga sina dana koji se učio u našoj školi,.
ali john je i bio zabrinut. samo malo. ali dovoljno da bi jednom godišnje došao na provjeru.
razgovor je išao onako:
j.f.: "poznam filozofiju škole i razumijem je. ali moram popričati s tobom. zabrinut sam."
ja: "što je problem?" (naravno sam znao što je. oba smo znali. to je jedan ritual, zato što svake godine kažemo ono isto, pet godina s redom.)
j.f.: "cijeli dan dan ne radi ništa drugo u školi nego pecati."
ja: "što je problem?"
j.f.: "cijeli dan, svaki dan, jesen, zima, proljeće. sve što radi je pecanje."
gledao sam ga i čekao slijedeću rečenicu. ta će biti moja natuknica.
j.f.: "brinem se da neće naučiti ništa drugo. jednog dana će biti punoljetan a neće imati pojma ni o čemu."
sad je bio pravi trenutak za moj kratki govor zbog čega je bio došao. sve je u redu, počeo sam. najprije toliko: postao je stručnjak što se tiče pecanja. zna više o ribama - njihovim vrstama, njihovom životnom prostoru, ponašanju, njihovoj biologiji, njihovim sklonostima i nenaklonostima - nego iko koga znam, barem u njegovom dobu. možda će postati izvrsni ribar. možda će napisati sljedeći "završeni ribar"* kad je odrastao.
kad sam stigao do ovog djela svoga govora, john se osjećao malo neugodno. nije bio snob. ali pojam koji je imao o svom sinu kao vodećem stručnjakom što se tiče pecanja nije mu se činio povjerljiv. nastavio sam i zagrio se za svoju temu.
većinom sam rekao da je dan naučio druge stvari. naučio je prihvatiti jednu temu i ne napustiti je. naučio je cijeniti slobodu da se može intenzivno baviti onom što ga zaista interesuje, kako god želi i gdjegod bi ga vodilo. i naučio je biti sretan.
stvarno je dan bio najsretnije dijete u školi. njegovo lice je uvijek sjao; i također njegovo srce. svatko, star ili mlad, djevojka ili dečko, volio je dana.
moj govor je došao do kraja.
"nitko nemože mu oduzeti ove stvari", rekao sam. "jednog dana, jedne godine, kada će izgubiti interes za pecanje, upotrijebit će onoliko truda za druga zanimanja. nemoj se brinuti."
john je ustao, srdačno se zahvalio i otišao. do sljedeće godine. njegova žena dawn nikada ga nije upratila. bila je sretna sa sudbury valley, zato što je imala dijete koje je zračio radost.
onda, jedne godine, john nije došao na naš razgovor.
dan je bio zaustavio pecati.
sa 15 godina se zaljubio u kompjutere. kad je bio 16, radio je kao servisni ekspert za jednu firmu u mjestu. sa 17 je otvorio sa dva prijatelja svoju vlastitu i uspješnu firmu za prodaju kompjutera i kompjuterski servis. sa 18 je savršio školu i otišao na koledž da bi studirao informatiku. do tada je zaradio dovoljno novca za školske i ostale troškove. sve godine u kojima se učio na koledžu kao cijenjeni stručnjak je bio zaposljen kod honeywella.
dan nije nikada zaboravio što je naučio u mnogim godinama pecanja.
mnogi su napisali sveske o čudima i ljepotama pecanja. u školi smo ih vidjeli svojim vlastitim očima. djeca vole pecanje. odmorljivo je i izazovno. čini se to napolju - kada kiša pada ili sunce sija. kada stojiš na obali školskog ribnjaka, opkojlen si šumom drva, mekom sivilom granitskih zgrada, šumećim potokom pod nasipom. množina djeca koja pecaju vide ovu ljepotu. svi od njih je osjećaju.
pecanje je društvena zabava. idu s prijateljima ili uče od njihovih uzora. svake godine vidimo novu generaciju peto- ili šestogodišnjaka koja se bori da izuče zanat.
pecanje može biti i nedruštvena zabava. možeš biti sam ako hoćeš. nitko te neće smetati. često netko odlazi s prutilom i uzicom za jedan dan, jednostavno da bude sam, da razmisli, da razmatra.
pecanje je, bez toga da se puno priča o tome, važni dio života u školi. često se čudim kakvu smo imali sreću što smo našli školski teren s ribnjakom.
moj doživljaj s danom i johnom je bio već u ranim danima škole. potaknuo me da razmislim o školi i onome što znači. tako sam bio potpuno bezbrižan kada je moj najmlađi sin pošao pecati cijeli dan. bilo je déjà-vu.
i znao sam da zna što radi.
* "compleat angler", knjiga isaaka waltona iz 1836-e godine
...natrag